Početna stranica
SPLITSKA TRADICIJA PJEVA
Držanje grdelina radi njegovih krasnih boja, pjeva i lova u Splitu ima jako dugu tradiciju. Možda i najdužu na ovim prostorima. Dok je Split bio mali grad gotovo da nije bilo kuće ili prozora na kojem nije bilo grdelina. Bilo je i puno više tićara nego danas. Međutim njihovi kriteriji vrednovanja pjeva razlikovali su se u odnosu na ove danas. Tražile su se tice što jačeg glasa, lipih pletiva koje neumorno dozivaju tice u preletu na bošket. Onaj koji je imao jače tice i lovio više tica smatrao se boljim tićarom. U pravilu su te tice jakoga glasa i neumornog batudanja imale male dzije. To njih nije smetalo jer tada dzija nije smatrana bitnom u pjesmi, najvažnije je bilo da tica bude dobar rećam (mamac). I onda prije nekih 50 godina pojavila se jedna grupa tićara na čelu sa pok. gosp. Mariom Marasovićem koja je uspostavila neke nove kriterije. To je podijelilo Splitske tićare u dvi struje, na one koji su nastavili gojiti tiće na tradicionalan način i na one koji su prihvatili nove kriterije. Ta podjela prisutna je još i danas.
Novi kriterij se sastoji u tome što se počinje težiti plemenitijem pjevu, a dzija koja je do tada bila zanemarena postaje važan faktor.
Pjesma grdelina sastoji se od 4 dijela ili faze
1. VERŠA
To je ono nerazumljivo pjevanje kad mladi tići započinju sa pjesmom ili kad stara tica nakon mode (mitarenje) također počima s pjevanjem.
Ukratko to je ono što tice lagano pjevuše dok nisu u punoj formi. Ovaj dio pjesme ne smatra se bitnim i ne vrednuje se. Međutim iskusno uho slušajući veršu može znati što očekivati od tih tica kad dođu u formu. Isto tako bitno je da u tom periodu mlade tice imaju učitelja, jer tada najviše uče. Stare tice sa šporkom veršom nikako ne smiju biti među mladima jer će nam upropastiti sav trud.
ŠPORKICA je :trrrrrrrr , krrrrrrrrrr, čvrrrrrrrrrr zatim cja cja cja , čačača kljov ,kljov i slično.
2. JAVLJANE
To su oni glasovi kojima se tica javlja prije nego li započme s pjesmom.
To je : cici, pi pi , ci kvalju, pi kvalju i slično.
Ne smatra se bitnim dijelom pjesme, ali je poželjno da nema šporkice.
3. ZOV
To je ustvari jedno pletivo koje ne završava sa dzijom. Ptica ga koristi najviše kad doziva ptice u preletu. Zov nije obavezan u pjesmi i mnoge ga tice uopće nemaju, već nakon javljanja odma prelaze na batudu.
4. BATUDA
To je najvažniji i najljepši dio pisme a sastoji se od pletiva i dzije.
To je dio pjesme koji se ocjenjuje a ostalo se ne smatra toliko bitnim.
Pletiva mogu biti unjula : visli, visli, visli
ili cibli, cibli, cibli, ili cvin, cvin , cvin
Dupla: visli,visli,cibli,cibli
ili slivi,slivi,vic,vic
Trostruka; visli,visli,cibli,cibli,vic,vic,
ili picibli, picibli, slivi, slivi, tvi,tvi.
Što se pletiva sastoje od više slogova koja su ugodna uhu te se mogu onomatopejski izraziti to su cjenjenija.
Postoje i pletiva koja u sebi nemaju šporkicu ali su nerazumljiva i ne mogu se interpretirati onomatopejski. To su neodređena pletiva, nisu greška ali nisu ni cijenjena.
DZIJA
To je šlag na torti ili kruna čitave pjesme. Bez prave dzije nema pravog grdelina a do nje je teško doći. Danas gotovo nemoguće. Dzija dolazi na kraju batude i nakon nje je obavezna stanka. Da bi bila prava mora imati sva slova viidziiijuu i kolombar ( parabola ili luk ).
Dzija počinje sa vii zatim diže se sa dziiiiii, a spušta (utapa) sa juuuuu. O tome koliko ptica drži ono dziiii i ono juuuuuuu ovisi trajanje dzije. Normalno što je duža to je i bolja. Na njen kvalitet utječe i to kojom snagom glasa je tica izvodi i kakvom bojom. S obzirom na boju može biti lirska i baritonska.
LIRSKA je ona koja je kristalno čista bez ikakvih prizvuka, koja zvoni.
BARITONSKA je ona kako joj i samo ime govori malo grezija sa određenim prizvukom.
GREŠKE slovo r je najčešće greška nije dozvoljena u nijednom dijelu pjesme to su već spomenuti črrrr,krrrr,trrrrrrr također i kja, kja, cja, cja, čača, čov, čov , kljov, kljov i slično.
Također velikom greškom se smatra i mala dzija to znači da je kratka i da nema kolombara. Nešto manjom greškom se smatra dzija kojoj fali poneko slovo a ima kolombar. Greška je i ako nema dovoljno visine (kolombara) te zvuči prilično ravna. Nakon dzije mora biti stanka i to je kraj batude. Ako nastavi to obično napravi sa trrrrr ili krrrrrrrrr i to je velika greška.
Ima tićara koji su opsjednuti sa dzijom pa onda radi nje toleriraju šporkicu i lošija pletiva.
Moje je mišljenje da to nije ispravan put ka kvalitetnom grdelinu, jer to mladi prvo nauče. Treba početi od čistog bez šporkavanja pa dzija ako uleti uleti. Toliko od mene i mnogo sreće u uzgoju.
Svaka od ovih stavki naknadno će se obraditi tonski.
Šporkica –greške
1. cjacajavanje ul.to ul.to6ura1n
2. strila na strilu ul.to ul.tonnx8im
3. kralj šporkice ul.to ul.tomdcjqm
dobar početak da bi pri kraju sve pokvarija ul.to ul.tolhea2c
kratka dzija ul.to ul.tojxhfjv
Dobra pisma
1. javljanje unjulo pletivo i dvostruko pletivo sa dzijom ul.to ul.to9ze3nd
2. dvostruko pletivo i trostruko pletivo s dzijom ul.to ul.tofwu757
Držanje grdelina radi njegovih krasnih boja, pjeva i lova u Splitu ima jako dugu tradiciju. Možda i najdužu na ovim prostorima. Dok je Split bio mali grad gotovo da nije bilo kuće ili prozora na kojem nije bilo grdelina. Bilo je i puno više tićara nego danas. Međutim njihovi kriteriji vrednovanja pjeva razlikovali su se u odnosu na ove danas. Tražile su se tice što jačeg glasa, lipih pletiva koje neumorno dozivaju tice u preletu na bošket. Onaj koji je imao jače tice i lovio više tica smatrao se boljim tićarom. U pravilu su te tice jakoga glasa i neumornog batudanja imale male dzije. To njih nije smetalo jer tada dzija nije smatrana bitnom u pjesmi, najvažnije je bilo da tica bude dobar rećam (mamac). I onda prije nekih 50 godina pojavila se jedna grupa tićara na čelu sa pok. gosp. Mariom Marasovićem koja je uspostavila neke nove kriterije. To je podijelilo Splitske tićare u dvi struje, na one koji su nastavili gojiti tiće na tradicionalan način i na one koji su prihvatili nove kriterije. Ta podjela prisutna je još i danas.
Novi kriterij se sastoji u tome što se počinje težiti plemenitijem pjevu, a dzija koja je do tada bila zanemarena postaje važan faktor.
Pjesma grdelina sastoji se od 4 dijela ili faze
1. VERŠA
To je ono nerazumljivo pjevanje kad mladi tići započinju sa pjesmom ili kad stara tica nakon mode (mitarenje) također počima s pjevanjem.
Ukratko to je ono što tice lagano pjevuše dok nisu u punoj formi. Ovaj dio pjesme ne smatra se bitnim i ne vrednuje se. Međutim iskusno uho slušajući veršu može znati što očekivati od tih tica kad dođu u formu. Isto tako bitno je da u tom periodu mlade tice imaju učitelja, jer tada najviše uče. Stare tice sa šporkom veršom nikako ne smiju biti među mladima jer će nam upropastiti sav trud.
ŠPORKICA je :trrrrrrrr , krrrrrrrrrr, čvrrrrrrrrrr zatim cja cja cja , čačača kljov ,kljov i slično.
2. JAVLJANE
To su oni glasovi kojima se tica javlja prije nego li započme s pjesmom.
To je : cici, pi pi , ci kvalju, pi kvalju i slično.
Ne smatra se bitnim dijelom pjesme, ali je poželjno da nema šporkice.
3. ZOV
To je ustvari jedno pletivo koje ne završava sa dzijom. Ptica ga koristi najviše kad doziva ptice u preletu. Zov nije obavezan u pjesmi i mnoge ga tice uopće nemaju, već nakon javljanja odma prelaze na batudu.
4. BATUDA
To je najvažniji i najljepši dio pisme a sastoji se od pletiva i dzije.
To je dio pjesme koji se ocjenjuje a ostalo se ne smatra toliko bitnim.
Pletiva mogu biti unjula : visli, visli, visli
ili cibli, cibli, cibli, ili cvin, cvin , cvin
Dupla: visli,visli,cibli,cibli
ili slivi,slivi,vic,vic
Trostruka; visli,visli,cibli,cibli,vic,vic,
ili picibli, picibli, slivi, slivi, tvi,tvi.
Što se pletiva sastoje od više slogova koja su ugodna uhu te se mogu onomatopejski izraziti to su cjenjenija.
Postoje i pletiva koja u sebi nemaju šporkicu ali su nerazumljiva i ne mogu se interpretirati onomatopejski. To su neodređena pletiva, nisu greška ali nisu ni cijenjena.
DZIJA
To je šlag na torti ili kruna čitave pjesme. Bez prave dzije nema pravog grdelina a do nje je teško doći. Danas gotovo nemoguće. Dzija dolazi na kraju batude i nakon nje je obavezna stanka. Da bi bila prava mora imati sva slova viidziiijuu i kolombar ( parabola ili luk ).
Dzija počinje sa vii zatim diže se sa dziiiiii, a spušta (utapa) sa juuuuu. O tome koliko ptica drži ono dziiii i ono juuuuuuu ovisi trajanje dzije. Normalno što je duža to je i bolja. Na njen kvalitet utječe i to kojom snagom glasa je tica izvodi i kakvom bojom. S obzirom na boju može biti lirska i baritonska.
LIRSKA je ona koja je kristalno čista bez ikakvih prizvuka, koja zvoni.
BARITONSKA je ona kako joj i samo ime govori malo grezija sa određenim prizvukom.
GREŠKE slovo r je najčešće greška nije dozvoljena u nijednom dijelu pjesme to su već spomenuti črrrr,krrrr,trrrrrrr također i kja, kja, cja, cja, čača, čov, čov , kljov, kljov i slično.
Također velikom greškom se smatra i mala dzija to znači da je kratka i da nema kolombara. Nešto manjom greškom se smatra dzija kojoj fali poneko slovo a ima kolombar. Greška je i ako nema dovoljno visine (kolombara) te zvuči prilično ravna. Nakon dzije mora biti stanka i to je kraj batude. Ako nastavi to obično napravi sa trrrrr ili krrrrrrrrr i to je velika greška.
Ima tićara koji su opsjednuti sa dzijom pa onda radi nje toleriraju šporkicu i lošija pletiva.
Moje je mišljenje da to nije ispravan put ka kvalitetnom grdelinu, jer to mladi prvo nauče. Treba početi od čistog bez šporkavanja pa dzija ako uleti uleti. Toliko od mene i mnogo sreće u uzgoju.
Svaka od ovih stavki naknadno će se obraditi tonski.
Šporkica –greške
1. cjacajavanje ul.to ul.to6ura1n
2. strila na strilu ul.to ul.tonnx8im
3. kralj šporkice ul.to ul.tomdcjqm
dobar početak da bi pri kraju sve pokvarija ul.to ul.tolhea2c
kratka dzija ul.to ul.tojxhfjv
Dobra pisma
1. javljanje unjulo pletivo i dvostruko pletivo sa dzijom ul.to ul.to9ze3nd
2. dvostruko pletivo i trostruko pletivo s dzijom ul.to ul.tofwu757
![[Vrh]](http://illiweb.com/fa/invision/p_up_en.gif)
ali koji piše.
jedva cekam 
